Sportski cvjetnjak usred kamenjara
Bilo bi lijepo imati arhivu novinskih članaka koji su se bavili temama vezanim uz život u Promini.
Putovanjem u prošlost, često se srećemo i sa predviđanjima, planiranjima Prominjaca za vrijeme u kojem se možda baš sad nalazimo.
Lijepo je usporediti snove i želje, sa današnjom stvarnošću.
Moji prijatelji znaju koliko ja volim zapise o životu u našem kraju, i tako sam jučer dobio od Dražana Dizdara sljedeći članak:
„Sportski cvjetnjak usred kamenjara“
(30 IV i 1. i 2. V 1980. godine VJESNIK , strana 17 –Autor Srećko Piršl))
Polovica od ukupno 180 učenika od petih do osmih razreda postojano djeluje u ŠSD »Mladost«, jedinom sportskom kolektivu ovoga kraja podno planine Promine zapadnom dijelu Dalmatinske zagore.
OKLAJ - Siromašan kraj podno planine Promine (oko 3000 žitelja) u zapadnom dijelu Dalmatinske zagore nije više poznat jedino po bijelom Debit-Promina vinu, već i po sportašima. Ponajviše po malim trkačima, ma koliko u prvi mah možda to i čudno zvučalo - atletski teren je svuda naokolo uglavnom kamenjar, A upravo, u Oklaj, selo od oko 500 stanovnika, smješteno negdje na polovici puta između Knina i, Drniša dospjela su dva nova pobjednička trofeja s nedavnog tako uspjelog prvenstva Hrvatske u trčanju u prirodi u pionirskoj konkurenciji.
Tako u kabinetu osnovne škole »Vjeko Širinić« više nema mjesta za ona najvrednija priznanja.
Od 1975. ih je pola tuceta: po tri naslova prvaka Hrvatske u trčanju u prirodi u pojedinačnoj i momčadskoj konkurenciji, a da o osvojenim prvim mjestima u općini Drniš u nogometu, košarci, gimnastičkom višeboju i krosu "Slobodne Dalmacije" uopće i ne govorimo.
Upravo za vrijeme naše g boravka dogovarali su kako da naprave efektnu tzv. viseću vitrinu u predvorju škole, pa da nagrade svakom došljaku odmah upadnu u oči.
A imaju se čime i podičiti. Sport buja u kamenjaru.
Polovica od ukupno 180 učenika(ca) od petih do osmih razreda (oni mlađi još i nisu dorasli za natjecateljski sport) postojano djeluje u Školskom sportskom društvu »Mladost«.
Najviše u atletskoj sekciji - 45 (25 učenika i 20 učenica), pa košarkaškoj 18 (muški), nogometnoj 15 i rukometnoj 15 (ženske). U razrednim su natjecanjima obuhvaćeni svi đaci.
Dragan Gazibara, nastavnik tjelesnog odgoja, sažima:
Ne opterećujemo se s osvajanjem prvih mjesta. Ona dođu kao plod podjednako upornosti i zalaganja djece, iz matične škole Oklaj, te onih područnih iz Razvoda, Lukara, Mratova i Bobodola. Bitno je da podmladak uvidi korisnost tjelesne kulture, stvori trajnu naviku da je i dalje njeguje, Širi.
Ivan - »Ivanko« Bandalo, razgovorljivi gorostas (visok 203 cm, a težak 115 kg), kojeg smo slučajno sreli pred seoskom poštom, na sva je usta hvalio Dragana-.
- Taj svugdje podmetne leđa! I ranije su u nas podučavali nastavnici te struke, ali ne i tako marljivo, poduzetno, uporno. Svojedobno su i moja djeca Slobodan i Melita bili njegovi đaci, a i ja se ponekad prihvatim bacanja kamena s ramena i potezanja konopca, pa znam što kazujem...
U školi smo kasnije, čuli nastavak priče o tom Siščaninu, svojedobnom đaku zagrebačke Pedagoške akademije. On je - s diplomom u džepu -listajući »Vjesnik« jednog ljetnog nedjeljnog popodneva 1972. pročitao raspis natječaja. Odazvao se, i bio odmah primljen. Počeo je sa skromnom »ostavštinom«: malobrojnom nogometnom, rukometnom i atletskom sekcijom. ' Djelovao je dva mjeseca, no požar je u jesen 1972. uništio školu do temelja, uključivši i jedine dvije garniture dresova.
Uvjeti su rada postali još teži. Snalazio se, zajedno s učenicima, u prostorijama mjesne zajednice i u kinodvorani, a vani na betonskoj površini za sakupljanje kišnice, zvanoj »Žagra«.
Zatim je otišao na godinu dana u JNA, za koje je vrijeme izgrađena nova moderna jednokatna škola s osam učionica, kabinetom za tehnički odgoj, sportskom dvoranom veličine 24x12 m.
I tako su stvoreni svi preduvjeti za pun i postojan zamah. Proširen je temelj i s košarkaškom, gimnastičkom i stolnoteniskom sekcijom. Mladi su hrlili pod koš, na rukometni i nogometni teren, na trčanje. Te njihove toliko iskazivane želje samo je trebalo usmjeriti, steći njihovo povjerenje kroz ozbiljnost, stalnost i zalaganje. Tada je bilo i više đaka viših razreda (oko 300), ali je svaki treći đak u ono doba bio aktivni natjecatelj.
Nastavlja se………
Oznake: Iz arhive profesora Ante Vladimira Bikića
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
