Školstvo u Promini 2012-2013 godine ….i još nekoliko razmišljanja
Prije nekoliko godina, dok je voditelj osnovne škole u Oklaju bio prof. Mile Petrović, dobio sam (od njega) za blog detaljno izvješće o broju učenika u školi, nastavnicima…
Više o svemu u postu pod naslovom „Školstvo u Promini“, pod linkom:
http://promina.blog.hr/2009/10/1626840548/skolstvo-u-promini.html
Citirao bih iz tog posta sljedeće:
„Redovna nastava za tekuću šk. 2009./2010. godinu počela je 7.rujna 2009. godine.
Kalendarom rada završetak je predviđen za 18. lipnja 2010. godine.
Upisano je ukupno 80 učenika (što je 9 učenika manje u odnosu na prošlu šk. godinu.
U prvi (I) razred, upisano je svega 3 učenika, pa je po prvi put poslije Domovinskog rata formirano kombinirano razredno odjeljenje od I i III razreda ( s ukupno 9 učenika).
Početkom šk. godine priključila su se dvojica učenika (iz Šibenika i Drniša)“.
Profesor Mile, 2010 godine otišao je u mirovinu, a moji pokušaji da dođem do aktualnih podataka u za školsku godinu 2010/11 i 2011/12 nisu urodili plodom (vjerojatno zbog moje lijenosti).
Iz navedenih brojki, možemo zaključiti da je u Promini, u osnovnoj školi 2008. godine bilo 89. djece, 2009. godine okruglo 80. djece.
Što mislite koliko sada ima osnovnoškolaca u Promini?
Evo tablice:
Ako ove brojke uspoređujemo sa 2008. godinom (89. učenika), ove, 2012. godine, imamo 21. učenika manje!
Naravno, sve nade polažemo u djecu koja su u vrtiću.
Dosadašnjih godina, u vrtiću se znalo igrati i do 27. djece.
Ove godine ih ima ukupno 17., a njih 8. je predškolaca.
Što reći na navedene brojke?
Što iz njih zaključiti?
Što napraviti da broj djece poraste?
Mladi nam opet kao 60-ih i sedamdesetih odlaze na rad u Njemačku…Kanadu….
Oni koji su imali volje pomoću POS-a riješiti svoje stanbeno pitanje u Promini, odlaze u Knin…žene se ….dobijaju djecu…
Nedavno sam imao jedan emotivan poziv prijatelja na privremenom radu u Njemačkoj, točno u vrijeme kad su se održavali privremeni izbori za Općinsko vijeće:
„Prijatelju, pa sjećali se itko nas u toj Promini?'“
Baš nekidan razmišljam….
Sjećam se kad sam sa ekipom ljeti, na (lokvi) Kuljači praćkom gađao zmije.
Čim koja promoli glavu koji centimetar iznad lopoča, a mi udri sa svih strana.
Do podne bi ih poprilično ležalo na površini nepomično, a mi bi čekali nove.
Imam osjećaj da danas svi oni koji se pokušavaju boriti za svoju koricu kruha, svoje mjesto pod prominskim suncem-prođu isto. Udare ga sa svih strana.
Koliko sam samo puta s guštom htio napisati kako je netko krenuo u dobrom smjeru….kako je krenuo boriti se, stvarati, graditi – živjeti u Promini!
Ali tko smije napisati išta o tome?
Živite i pustite druge da žive!
Oznake: Školstvo u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
