Legenda o Prominskoj kapi
Često sam u razgovorima na temu Prominske kape, čuo kako Marko Knežević- Brko, ima zapise o legendi na tu temu.
Ovih dana, izlazi iz tiska 4. Broj župog lista Promina, a u njemu baš ta priča:
Evo je u cjelosti:
///////////////////////////////
Prominska kapa
a) CRVENA - okruglog do eliptičnog dna. Po obodu je raspoređeno 26 koluta u dva reda.
b) SA POLA VEZA - modificiran oblik crvene kape. Nešto je manja i plića od crvene. Na
nešto manje od pola dna izvežena je sličnim motivima - koluta. Ima devet kita dužine jedne
podlanice, što očito asocira na devet kapitanija u Promini.
c) TIJARA - od crnog do modrog pliša. Po veličini i obliku je kao i crvena kapa. Nosili su je
bogatiji i viđeniji ljudi, a i poneki glavari kuće.
LEGENDA O KAPI
Davne 1715. godine Turci i osmanlije iz Bosne opsjedaju grad i utvrdu Sinj, uoči Velike Gospe 15. kolovoza.
Sinj brane fratri - franjevci sa svojim pukom i po glasnicima hitno traže pomoć od biskupa šibenske biskupije. Biskup organizira na brzinu serdare i harambaše - njih 26 sa svojim mnogobrojnim konjanicima, poglavito iz Zagore.
Predvodi ih serdar drniški i petropoljski Nakić-Vojnović, koji je imao nasljedno pravo serdarstva.
Pridružuju im se dvojica harambaša - kapitana iz Promine: Validžić i Knežević sa svojim konjanicima (i gledaj čuda njih 26 konjanika). Pored Sinja pojavljuju se Turcima s boka. Turci su u paničnom bjegu. U pričuvi je kapitan Džepina.
Od toga događaja Prominci počimlju svoje kape ukrašavati po obodu sa 26 znakova, a u slavu i na sićanje svojih 26 konjanika predvođenih harambašama - kapitanima.
Ukrasi su prvotno bili: pulije, botuni, puca, koščice, novčići obični i srebreni, pa i novčići zlatni, već kako je ko mogao. Kapa kasnije proširila po čitavoj šibenskoj biskupiji i počela se praviti u radionicama -manufakturno, pod općim imenom šibenska kapa.
Tko to htio ili ne, kapa je nastala u Prominskim ili pod Prominskim selima.
Svi putevi je vraćaju upravo pod Prominu.
Ovu legendu prenosim od starih Prominaca mladima da se ne zaboravi.
Kum Paško Dizdar (Patko) mi je pripovidao se o Prominskoj kapi - SA PO VEZA - a njemu je, reče on, sve to prinija njegov brat Andrija Dizdar, fratar. Rekao je i to da je vez dna kape sav od pripovitke (simbolike) vezane za Prominu, njezine konjanike i arambaše - kapitane, a u svezi s odlaskom obrane Sinja od turčina 1715. godine.
Jedan pomen o Prominskoj kapi, reče mu brat Andrija stoji u crkvenoj knjigi župe Vodica.
Marko Knežević - Brko
///////////////////////////////
I čija je na kraju kapa?
Možda je najbolja tvrdnja: „Kapa je od onog tko je nosi!“
Ili kako jednom reče fra Ivan Čupić: „Dok je glava, bit će i kapa“.
Oznake: Folklor u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
