KUU «Promina» u Pakracu
Petak… sedam sati ujutro.
Autobus u središtu Oklaja, nestrpljivo čeka svoje putnike.
I tako… sa svih strana po jedno.. po dvoje.. negdje iz torbe viri pregača… negdje aljak… negdje iz torbe strše opanci.
Jesmo li svi tu?
Jesmo! Svi su odgovorili složno.
Tako je društvo Prominjana… točnije nas 25. krenulo u Pakrac na nastup prijateljima iz Kulturno prosvjetnog društva Pakrac.
Nije trebalo dugo da se autobusom zaori pjesma, ispriča koja šala… nasmije do suza.
Već je iza KUU «Promina» toliko nastupa i putovanja, da smo postali kao jedna velika obitelj… tako da je i ovo putovanje od skoro osam sati prošlo prilično brzo.
Na samom ulazu u Pakrac dočekuje nas dvoje Pakračana, a za većeg-krupnijeg od njih saznajem da ga zovu Gara… premda je on daleko od garava čovjeka.
Koji srdačan doček….
Kad vas netko zagrli sa suzama u očima i čvrsto vam stisne ruku…onda ste sigurni da ste dobrodošao gost…
Gara je od tog trenutka bio naš «službeni» vodič.
Malo smo prošetali gradom… popili piće u kafiću «Škorpija» … poslušali priče o stradavanju grada u Domovinskom ratu…ručali…pripremili se za nastup…
Brzo je došla večer, i vrijeme za nastup KUU «Promina», u folklornom djelu programu u kojem je nastupalo još nekoliko kulturno umjetničkih društava, te je Admiral Domazet predstavio svoju knjigu «Klonovi dolaze».
(Program večeri možete pogledati pod linkom).
Gospodin Damir Špančić (predsjednik KUD Sloga Pakrac-organizirao naš dolazak u Pakrac) uručio je svim gostima prigodne poklone, te izrazio želju za našim ponovnim dolaskom u što skorije vrijeme.
Predsjednik KUU «Promina» Mario Juric, zahvalio se na poklonu, te gospodinu Špančiću uručio poklon koji je aranžiran od našeg sivog kamena, na koji su lijepo složeni suhe smokve… bajemi… u središtu aranžmana jedan lijepo ukrašeni stari panj u čijem se zagrljaju nalazila boca vina najboljeg mladog vinogradara u 2006 godini u Hrvatskoj-Marka Duvančića.
Nakon službenog dijela programa, mi smo kao i svaki put nakon nastupa zapjevali naše dalmatinske pjesme…
Ubrzo su nam se priključili tamburaši pa smo zapjevali i slavonske pjesme…
Bilo je tu plesa.. pjesme… smijeha…
Feštalo se do ranih jutarnjih sati… odspavalo koju uru u đačkom domu… i već je došlo vrijeme za buđenje.
Našu prvu kavu u Pakracu popili smo u Škorpiji, i tamo smo odlučili popiti još jednu kavu prije odlaska.
Pola sata koliko smo imali na raspolaganju, dobro je došlo da malo bolje pročitamo isječke iz novinskih članaka koji su se nalazili na zidovima kafića… fotografije svih poznatih koji su u ono ratno doba… pedeset metara od «prve linije» ispijali kavu kao mi danas…Na fotografijama smo uočili jednog Prominca koji je davno prije nas posjetio Pakrac-pisca Ivana Aralicu.
Vlasnik kafića opisivao nam je događaje iz najtežih dana '92 godine kad je iz inata odlučio otvoriti kafić na prvoj liniji fronte, o čemu je i BBC napravio reportažu.
Pakrac je grad sa bogatom poviješću… grad koji polako uklanja tragove rata sa svojih ulica… grad u koji se njegova djeca još sporo vraćaju jer nema dovoljno novih radnih mjesta.
Pakrac je grad koji će mi ostati u sjećanju kao grad jednostavnih, dobrih i srdačnih ljudi…
Grad u kojem Prominci imaju svoje prijatelje…
Nakon što smo popili piće… pozdravili se sa našim domaćinima… krenuli smo put Samobora- Svete Nedelje na sljedeći nastup na koji je pozvana KUU «Promina»… ali to je već tema sljedećeg posta….
Fotografije našeg putovanja u Pakrac možete pogledati pod linkom.
Oznake: KUU Promina
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
